|
Lobuche east (6119m)
se nalazi u centralnom delu regiona Kumbu,
oko 15 km jugozapadno od Mt.Everesta. Predstavlja pravi izazov za
iskusne planinare-visokogorce. Preduslov za uspon na ovaj himalajski vrh
je dobra psihofizička priprema, kao i prethodno iskustvo na usponima
preko 5000m nadmorske visine. Takođe, poznavanje opreme
i tehnika neophodnih za upotrebu te opreme u zimskim uslovima, je bitan
preduslov za učešće na ovoj ekspediciji.
DNEVNIK
EKSPEDICIJE
|
-28.03.2006. Danas počinje ekspedicija
"Lobuche East 6119m".
Šesnaest visokogoraca predvođenih
Draganom Jaćimovićem kreće na Himalaje sa ciljem da ispenje
vrh Lobuche East 6119m. Javljaćemo se kada god budemo bili u
mogućnosti. Probaćemo da vam dočaramo atmosferu i da vam
prenesemo bar deo onog što ćemo iskusiti tokom ove
ekspedicije. |
-29.03.2006.
Posle
četiri promenjena
aviona, preko Atine, Bahreina i Dohe,
konačno smo jutros po lokalnom vremenu
stigli u Katmandu.
Ceo dan smo proveli u obilaženju radnji sa planinarskom opremom.
Na kraju više nismo znali u kojoj smo bili i
gde smo šta videli. Generalni zaključak je
da je to najveći vašar planinarske opreme na
svetu i da čovek može svašta da nađe, od
krša, koji je ruku na srce džabe, pa sve do
dobre opreme po izuzetno povoljnim cenama,
ali i vrhunske zbog koje otpadaju uši kao i
bilo gde u svetu.
Za sada ovoliko jer Jaćim
zove na večeru. Ako bude obilna kao i ručak,
ne znam kako će to moj stomak svariti, koji
se uzgred, još uvek nije oporavio od ručka :-)
Svi članovi ekspedicije su
dobro i za sada uživamo.
Nebojša Stojančić, učesnik ekspedicije.

Slike
Katmandua
|
|
-31.03.2006. Katmandu -
Lukla -Tok-Tok
Danas smo ustali rano
oko 5h i avionom u 6h i 15 min krenuli iz Katmandua za Luklu.
Iako sam mnogo puta slušao o tom letu, to je nešto što se
rečima ne može opisati. Avioni se poredjaju jedan iza drugog,
piloti daju pun gas, a onda puste kocnicu i u razmaku od 2-3 min poleću jedan za drugim kao
sa nosača aviona. Neki članovi ekspedicije kojima ovo nije
prvi put da idu avionom od Katmandua do Lukle su prespavali, dok sam ja kao dete ispred
poslastičarske radnje buljio kroz prozor u himalajske vrhove.
Sletanje u Luklu je
takodje doživljaj, pošto se sleće na veoma kratku pistu. U
Lukli
smo napravili kraću pauzu i krenuli ka Tok-toku. Pratili smo
nabujalu reku Dud koši, prelazili više puta preko visećih
mostova i uživali u rascvetalim trešnjama i rododendronima.
Na 45 min pre Tok-toka napravili smo pauzu u jednom lodžu da
ručamo. Posle ručka smo nastavili ka Tok-toku gde nas je
dočekao ljubazni Nima. Umorni od puta, odmah
posle večere uvukli smo se u vreće i uronili u carstvo snova.
Nebojša Stojančić, učesnik ekspedicije
|
|
-01.04.2006. Tok-Tok -
Namče bazar
Posle prirodnog
budjenja (prvi put posle tri dana) i obilnog doručka krenuli
smo na jednu od najtežih etapa ove naše ekspedicije.
Prevalili smo visinsku razliku od skoro 800m. Put je bio
naporan jer se išlo gore-dole, ali ipak smo svi dobro
podneli put i stigli u Namche Bazar oko 16h. Smestili smo se
u lodž Kalapathar, tradicionalno mesto Jaćimovih
ekspedicija. Popodne je počela kiša, ali se nadamo lepom
vremenu sutra pošto idemo na prvu
aklimatizaciju, na 4100m, i tu ćemo videti ko je od čega
sazdan :-)
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije
|
|
-02.04.2006.
Imali
smo prvu aklimatizaciju do hotela "Everest view".
Svi učesnici ekspedicije se osećaju dobro.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije |
|
-03.04.2006. Namče bazar -
Deboče

Na putu do Debočea
Manastir Tengboche
Put od
Namče Bazara do Debočea je druga po težini etapa do našeg
baznog logora. Da bi štedeli energiju, većina iz grupe je
unajmila portere.
Od Namče Bazara smo se prvo spustili do reke
Dud koši, da bi posle pauze za čaj nastavili dalje. Do reke
do manastira Tengboche bilo nam je potrebno 2,5h, ali kada
smo izašli iz četinarske šume a ispred nas se ukazali Nupce
i Everest, sve je izgledalo kao u nekom filmu.
Manastir Tengboche se nalazi na jednoj
visoravni sa koje se na desno pruža pogled na najslikaniji
vrh Himalaja, Ama Dablam, pravo su pomenuti Nupce i Evrest,
a manastir je sa leve strane kada se dolazi iz doline. Bio
je to moj prvi ozbiljniji dodir sa budizmom i njohovim
monasima. Kroz glavu su mi prolazile scene iz filma "7
godina na Tibetu" dok su mi se Himalaji sve više uvlačili
pod kožu. Tu smo napravili kratak predah i nastavili još
nekih 15 minuta do Rododendron lodža, gde smo i prenoćili.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije
|
|
-04.04.2006.
Za
razliku od prethodnih dana, jutros je bilo prirodno budjenje.
Od Rododendron lodža od Pengbočea nam je bilo
potrebno oko sat vremena. Tu smo napravili pauzu za ručak, a
potom nastavili ka Oršu.
U Oršu su nas čekali
naši Šerpasi, jakovi i ostala ekspedicijska oprema. Od danas
pa na dalje nema više spavanja u lodževima već samo u
šatorima. Sada postajemo prava ekspedicija. Ako ste nekada
gledali slike sa neke himalajske ekspedicije, svakako ste
uočili čuvene žute šatore "THE NORTH FACE VE-25". Oni će od
danas biti naš dom, dok će svu našu opremu nositi jakovi.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije |
|
-05.04.2006.
Iz Oršoa
smo krenuli laganim tempom ka Dingbočeu. Tu ostajemo dva
dana da bi se što bolje aklimatizovali, a sutra imamo drugi
aklimatizacioni uspon na vrh Nangar Cang 5050m.
|
|
-06.04.2006.Aklimatizacioni uspon
na Nagar Cang 5080m
Današnji
aklimatizacioni uspon su svi dobro podneli i osim manjih
problema sa stomakom (posledicia privikavanja organizma na
ovu visinu), svi se osećaju dobro.
Pozdrav svima u
zemlji.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije.
|
|
-07.04.2006.
Polako
napredujemo ka našem konačnom odredištu, Lobuche base
camp. Još jedan korak nas deli odatle, a to je selo Lobuche u
koje smo danas stigli. Iza nas je ostao Ama Dablam, a sa
naše leve strane su se uzdizali Taboche i Cholatse. Put nije
bio naporan pa smo mogli na miru da uživamo u lepotama
Himalaja.
Sutra nas očekuje
poslednja aklimatizacija pred odlazak u Base Camp.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije.
 |
|
-08.04.2006.
Dan je
bio savršen za aklimatizaciju. Jutro je bilo prilično toplo,
pa smo se posle doručka uputili ka Gorak Šepu 5300m. Jaćim je procenio da je loša prvobitna ideja da idemo do Everest
BC, jer bi to trajalo predugo i bespotrebno bi se umorili
kada nam je svežina preko potrebna. I ovu aklimatizaciju je
cela grupa, kao i sve prethodne, dobro podnela. |
|
-09.04.2006.

Jutros smo napustili Lobuche selo i krenuli ka Lobuche east
BC. To je trajalo oko sat vremena po lepom vremenu, bez
mnogo napora. Prelazeći preko jednog zaleđenog jezera, imali
smo priliku da još jednom dobro osmortimo naš vrh.
Bazni
logor je inače na mnogo lepom mestu, u podnožju vrha, na
jednoj lovadi sa koje se pruža fantastičan pogled na vrh
Cholatse. Polako počinje da raste uzbuđenje među članovima
ekspedicije jer se bliži dan "D". Jaćim je za posle ručka
zakazao proveru penjačke opreme koja je do sada stajala
zapakovana u transportnim vrećama. Sada će sve to biti
prekontrolisano i naštelovano, jer ako nas vreme posluži,
sutra u toku noći (tačnije prekosutra ujutru u 02.00h)
krećemo na vrh.
Posle
provere opreme i nekoliko pokaznih vežbi, većina ljudi je
otišla u šatore da spava dok Srđan i ja podešavamo
satelitski modem kako bi postavili nove informacije na sajt.
Čim to obavimo odosmo i mi na dremku dok ne dođe vreme za
"tea time".
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije |
|
-10.04.2006.
Po
starom dobrom običaju Šerpasi su nas probuduli oko 7h,
donoseći nam čaj u šatore. Bazni logor je sa zapadne strane,
ispod vrha, pa treba malo više vremena nego inače da ga
ogreje sunce. Upravo iz tog razloga Srđana i Acu nije mrzelo
da odšetaju dobrih 150m od kampa kako bi mogli na miru da
podivane na suncu pijuckajući jutarnji čaj :-)
Dok
sedimo posle doručka i posmatramo kako Šerpasi tovare jakove
i pakuju logor, po glavi mi se vrzma misao o večerašnjem
usponu. Konačno je došao i taj trenutak. U razgovoru sa
nekim od članova ekipe dolazim do zaključka, da bez obzira
koliko puta da je neko bio na toj ili većoj visini uvek mu
kroz glavu prođe misao :"Hoću li uspeti?".
Karavan jakova polako kreće ka C1 ili bolje rečeno ka
isturenom baznom logoru. E, tu sam ukapirao da ti jakovi
mogu svuda da idu. Imam utisak da bi na Everest izašli samo
kada bi ih neko poterao. Da ste samo mogli da ih vidite kao
se provlače kroz jedan prolaz između stena i giljaju po onom
kamenjaru! Bilo nam je potrebno oko sat vremena da stignemo
do mesta gde će nam biti istureni bazni logor. Još je lepše
od prethodnog jer je na obali jezera, a prvo što ugledate
kada izađete iz šatora je Ama Dablam.
Naša
tri Šerpasa vodiča odlaze da markiraju deo puta koji ćemo
preći po noći i da postave fiksno uže na jednom od
problematičnih delova dok smo mi na ručku. Večeras krećemo
na vrh ako sve bude kako treba.
Nebojša Stojančić, učesnik ekspedicije
|
|
-12.04.2006.
Jutros u
9.25 po lokalnom vremenu, ekaspedicija "Lobuche East 2006"
je izašla na vrh. Dan ranije je zbog zdravstvenih problema
odustao Pavle Ferarinov, a još tri člana ekspedicije (Dragana
Prošić, Slobodan Lalić i Srdjan Lorencicni) su
odustala u toku uspona. Na vrh su izašli:Dragan Jaćimović, Duško Matić, Branislav Knežević, Nebojša
Stojančić, Kokan Novović, Šime Grdović, Dobrica Dabović, Sunčica Cvetković, Aleksandar Urošević, Basar Čarovac, Slavica Ćosić
i Sead Muminović.



Slike sa završnog uspona |
|
-13.04.2006.
Napustili smo C1, protutnjali pored bivšeg BC i krenuli za
Oršo. Iza nas je ostao Lobuche East čekajuci neke nove
ekspedicije koje će, nadam se, poput nas pokušati da poprave
procenat izlaznosti na vrh (trenutno je manji od 50%).
Od danas više nema
spavanja po šatorima. U Oršou smo se smestili u lodžu sa
jednim od najlepših pogleda na himalajske vrhove. Pošto je
to raskrsnica mnogih ekspedicija, bilo je zanimljivo pratiti
iz zastakljene trpezarije sve te ljude i karavane jakova.
Tu tišinu je u jednom
trenutku prekinula pesma "We are the champions", koju je
neko od naših Šerpasa pustio na kasetofonu. Šta reći sem da
su uboli stvar :-)
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije

Majca sa potpisima
učesnika ekspedicije okačena u Oršu |
|
-14.04.2006.
Kao
što je to bilo i u odlasku, i sada je jedna od najtežih
etapa bila od Orša do Namče Bazara. Što bi rekao
Banči, "peglali" smo dobrih 7h sa kraćim pauzama. Jednu od
njih smo napravili pored Tengboche manastira, pa smo imali
priliku da vidimo taj budistički manastir. Za razliku od mog
prvog susreta sa ovim manastirom, kada me je samo mesto
opčinilo, sada sam uspeo i da zavirim unutra.
Monasi su uglavnom deca i bili su
veoma raspoloženi da nam pokažu manastir i slikaju se sa
nama. Naravno da nismo propustili priliku da izvrtimo sve
molitvene točkiće koji okružuju glavnu zgradu. Ne znam tačno
koje smo molitve poslali himalajskim bogovima, samo se nadam
da je jedna od njih da se ponovo vratim ovde. Lepo mi je da
verujem da jeste, a još lepše će mi biti ako se i ostvari.
Negde oko 17h
stigosmo napokon u Namče. Svi čekamo da počne veliko
slavlje i žurka u Paradise cafe-u. Ako budem bio u stanju
da pišem saznaćete kako nam je bilo :-)
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije

Manastir Tengboche |
|
-15.04.2006. 08.25h
Sinoćna
žurka je bila extra! Jacim je izigravao DJ-a pa je
počeo sa Pepersima dok su se za bilijarskim stolom
smenjivale ekipe. U stvari, Basko i Sead su uglavnom
ostajali, a drugi su se smenjivali :-) Banči i ja smo dva
puta tesno izgubili, dobili su na čistu sreću. A i sto je
malo kriv :-) Veselje je trajalo do ranih jutarnjih sati. Ne znam da li se ostatak
ekipe
probudio, ali ni ne žurimo. U Namčeu ostajemo do ručka, a
posle "peglamo" do nekog lodža koji je na pola puta do Lukle.
Ako Bog da i sreća junačka, eto nas 17. u Katmanduu.
Svi članovi ekipe su
dobro.
Pozdrav svima u
zemlji.
Nebojša Stojančić,
ponosni učesnik ekspedicije
Proslava uspešne ekspedicije u
Paradise cafe-u |
|
-19.04.2006.

Poslednja 3 dana koja smo proveli u Katmanduu su protekla u
napetoj atmosferi. Verovatno ste već svi čuli šta se tamo
dešava, da maoisti i sedam ujedinjenih partija pokušavaju da
smaknu kralja (nešto slično kao kod nas krajem 90-ih).
Bilo
kako bilo, mi smo to vreme iskoristili da pokupujemo još
neke sitnice, suvenire i posetimo neke od znamenitosti kao
što su Pašupati (mesto gde Indusi spaljuju svoje mrtve),
stari grad i palatu, Monkey temple i Buda stupa. Ah, da
umalo da zaboravim, kao što vidite na slici gore levo, svi
članovi ekspedicije koji su izašli na vrh su se obrijali kao
Burduš. Smešna tradicija, ali ne planiramo da je prekidamo.
Isto očekujemo i od učesnika sledećih ekspedicija u
organizaciji EST-a.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije
|
|
-20.04.2006.
Za danas je bio
najavljen generalni štrajk svih koji su protiv kralja. On je
pak zaveo policijski čas, i pošto nikome nije dozvoljeno da
od 20h do 8h ujutru šeta ulicama (ne odnosi se na turiste),
mi smo morali kao "Otpisani" da se ujutru dovučemo do
autobusa ministarstva turizma koji nas je nekim sporednim
ulicama izmedju barikada dovezao do aerodroma. Taman kada
smo pomislili da je najgore prošlo, sabotirali su nas
radnici na aerodromu koji su namerno odugovlačili posao (najavljeni
štrajk), tako da smo kasnili u startu 2,5 h i zbog toga
propustili avion iz Dohe za Atinu. Sreća je da smo išli
vrhunskom kompanijom (Qatar airways), pa su nas oni smestili
o njihovom trošku u super hotel u Dohi. Sutra nastavljamo
tamo gde smo stali i ako ne bude nepredvidjenih okolnosti,
ekspedicija "Lobuche East 2006" bi trebalo da sleti
JAT-ovim letom iz Atine na surčinski aerodrom u 22.35h
Inače, ovde u hotelu
nas lepo paze, pa će većina članova ekspedicije posle večere
verovatno doći na svoju staru kilažu (neki su tokom
ekspedicije oslabili i 6-7 kg).
Pozdrav iz Katara.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije
Doha, glavni grad Katara
|
|
-21.04.2006.
Ekspedicija "Lobuche
East 2006" je uspešno završena. Članovi ekspedicije su večeras u 22.30 sleteli na surčinski aerodrom
i tako okončali jednu veliku avanturu.

Doček ekspedicije na surčinskom
aerodromu.
|
|